POJAM OUTSOURCINGA
Riječ outsourcing se sastoji od dvije riječi: out i source. Source se odnosi na aktivnost prenosa rada, odgovornosti i prava odlučivanja na nekoga drugog. Ovo je aktivnost koju menadžeri obavljaju na svakodnevnoj razini u svrhu povećanja učinkovitosti i djelotvornosti. Out znači vani, pa kada se prenos posla obavlja na aktere van organizacije imamo outsourcing.
Organizacija bi trebale dati u outsourcing one dijelove poslovanja koje drugi mogu izvršiti uz manji trošak, bolju izvedbu i veću učinkovitost ili će potrošiti značajne resurse u pokušaju da uradi nešto što se lako može dobaviti od drugih a ne predstavlja ključnu sposobnost samog preduzeća. Eksternalizacijom poslovanja kompanija se može posvetiti puno radno vrijeme onome u čemu je najbolja, a sve ostale aktivnosti prepustiti drugima koji ih obavljaju brže, jeftinije i pouzdanije. Eksternalizacijom kompanija snižava troškove, smanjuje rizik, koristi prednosti novih modernih tehnologija (Internet, laptopi) i ekspertnih centara, ima bolji pristup i dodatnu fuziju kapitala, racionalnije može koristiti postojeće ili nove resurse uz minimalna ulaganja, provesti reinženjering te pružiti brži odgovor na tržišne izazove.
Ronald Coase, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je uočio da će kompanije rasti do nivoa do kojeg se troškovi organizacije dodatne operacije unutar firme izjednačavaju sa troškom kupovine (iznošenja) iste operacije na tržištu. Ta formulacija, poznata kao Coaseov teorem, objašnjava bit outsourcinga. Kako organizacije rastu, one postaju sve složenije i postaje sve skuplje koordinirati te aktivnosti. Coase je primijetio da uvijek postoje kompanije koje mogu proizvesti određene proizvode i usluge ekonomičnije od promatranih kompanija.
Outsourcing je prenos neke ili nekih svakodnevnih ponavljajućih internih aktivnosti kompanije zajedno s pravima odlučivanja po pitanju te aktivnosti vanjskom partneru na temelju ugovora.
Kako se radi o ponavljajućoj svakodnevnoj poslovnoj aktivnosti te se pri definisanju odnosa s partnerom koristi ugovor, outsourcing podrazumijeva mnogo više od korištenja konsultanata. Zapravo, ne samo da se prenosi izvođenje dane aktivnosti nego dolazi i do prenosa faktora proizvodnje i prava odlučivanja. Faktori proizvodnje su faktori koji omogućuju izvođenje aktivnosti i uključuju ljude, objekte, opremu, tehnologiju i drugu imovinu. Prava odlučivanja su obaveze donošenja odluka o određenim elementima prenesene aktivnosti.
Outsourcing je ugovorni odnos kojim se ugovara prenos dijela ili čitavog posla prema vanjskom partneru, odnosno transfer aktivnosti na vanjske izvore.
Outsourcing je strateško korištenje vanjskog partnera u svrhu obavljanja aktivnosti, za koje je tradicionalno zaduženo unutrašnje osoblje i resursi. To je ugovorno prebacivanje sporednih (“non-core”) aktivnosti nekog preduzeća na specijalizirane pružatelje usluga.
Međutim, najpotpunija definicija koja obuhvaća sve bitne aspekte outsourcinga je: Outsourcing je strateška odluka, koja podrazumijeva vanjsko ugovaranje determiniranih ne-strateških aktivnosti ili poslovnih procesa, potrebnih za proizvodnju dobara ili pružanje usluga, putem ugovora sa preduzećem koje ima veći nivo sposobnosti za izvođenje tih aktivnosti ili poslovnih procesa, s ciljem poboljšanja konkurentskih prednosti.
TRENDOVI U OUTSOURCINGU
Outsourcing je široko prihvaćen kao važan alat restrukturiranja uslijed određenih promjena u poslovanju zadnjih desetljeća:
– veličina organizacije više nema jednako značenje za konkurentsku prednost preduzeća kao prije dvadeset ili trideset godina,
– mala, fleksibilna preduzeća koja zauzmu određenu tržišnu nišu mogu preko noći promijeniti čitavu industriju i pokrenuti niz restrukturiranja oko sebe,
– konkurencija je ozbiljnija na globalnoj razini,
– krajnja učinkovitost, rast i veličina nisu više prediktori budućih profita,
– značajna unaprjeđenja u načinu izvođenja operativnog poslovanja i postizanju financijskih performansi su ključni za uspjeh i dugoročni opstanak preduzeća,
– na tržištu se mogu naći kompanije specijalizirane za obavljanje upravo onih aktivnosti koje za samo preduzeće nisu dovoljno bitne da bi trošili unutrašnje resurse za razvoj istih,
– tehnologija i znanje su prepoznati kao bitne odrednice konkurentske prednosti, ali su preskupi za steći te su uspješni rezultati često nedostižni u pokušajima interne primjene.
Bitan trend u poslovanju, koji je doveo do toga da se outsourcing ne smatra samo kratkoročnim sredstvom za rezanje troškova ili rješavanje problematičnih funkcija unutar preduzeća nego da postane važan menadžerski alat u formiranju i provođenju strategije preduzeća, je promjena prirode dioničara na globalnoj razini. Sve je više institucionalnih investitora (mirovinskih fondova, zajedničkih fondova, razvojnih agencija itd.) koji drže gotovo polovinu dionica tržišnih kompanija. Mali dioničari se, uslijed tržišnih kriza i previranja, sve više odlučuju ulagati preko institucionalnih investitora radi smanjenja rizika. Institucionalni investitori pak vrše pritiske na menadžere kako bi kontinuirano isporučivali dodanu ekonomsku vrijednost, a ukoliko ne uspijevaju u tome moraju vršiti značajne promjene u poslovanju, a outsourcing je alat kojim se pri tomu služe.
Trend koji se javlja kod velikih organizacija je prenošenje čitavih procesa na vanjske dobavljače uz prenošenje prava odlučivanja, ali uz razvijanje strateškog partnerskog odnosa.
Za male i srednje kompanije upotreba outsourcinga raste, osobito na razinama prijenosa individualnih aktivnosti – potrebe za najmom visoko specijaliziranih radnika (izvršni direktori, projekt menadžeri, programeri, analitičari i drugi) na dnevnoj razini ali u kratkom roku.
Onshore, Offshore i Nearshore Outsourcing
Domaći outsourcing odnosno onshore outsourcing predstavlja prepuštanje poslovnih aktivnosti, procesa ili čitavih funkcija outsourcing dobavljaču smještenom u istoj zemlji, te u posljednjem desetljeću dobiva sve više na značaju.
Inozemni outsourcing ili offshore outsourcing, podrazumijeva prepuštanje poslovnih aktivnosti, procesa ili funkcija outsourcing dobavljaču smještenom u inozemstvu. Offshoring uključuje premještanje rada u strane, udaljene organizacije u cilju snižavanja proizvodnih troškova te samim tim ima nekoliko značajnih ograničenja poput udaljenosti, vremenskog jaza u akcijama uključenih, šumova u međusobnoj komunikaciji uslijed različitosti jezika i kulture, razlika u lokalnim zakonima i praksama te slabe mogućnosti nadzora, nearshoring podrazumijeva premještanje rada u organizacije s nižom razinom troškova ali unutar bliže ili šire regije što omogućava fleksibilnost, veću povezanost i usklađenost partnera te jači nadzor nad cjelokupnim procesom.
Nearshoring je prijenos dijela poslovanja na kompanije u susjednim zemljama s kojima se dijeli granica. Kod ovakvog outsourcinga, obje strane očekuju određene koristi na bazi geografske blizine: kulturne, jezične, historijske, političke i ekonomske sličnosti olakšavaju zajedničko poslovanje.
Outsourcing poslovnih procesa (BPO)
Trendovi u razvijenim zemljama posljednjih nekoliko godina su popularizirali izdvajanje neključnih procesa i funkcija u poslovanju te davanje istih specijaliziranim dobavljačima u outsourcing.
Ovaj tip outsourcinga se naziva outsourcingom poslovnih procesa ili Business Process Outsourcing (BPO), koji spaja dva moćna poslovna alata: menadžment poslovnih procesa i outsourcing.
Menadžment poslovnih procesa koristi tehnologiju da razbije barijere između tradicionalnih funkcija unutar organizacije s ciljem redizajniranja procesa i smanjivanja nepotrebnih koraka. Outsourcing koristi vještine i resurse specijaliziranih vanjskih dobavljača za izvođenje mnogih važnih ali ipak ne-ključnih aktivnosti. BPO radi oboje istovremeno – ispituje proces poslovanja i njegove funkcionalne jedinice te u saradnji sa kvalificiranim vanjskim dobavljačem obavlja reinženjering poslovanja i outsourcing dijelova tog poslovanja.
Unutar BPO razlikujemo: outsourcing pozadinskih procesa ili back-office outsourcing, koji izdvaja administrativne funkcije poput naplate, obračuna i isplate plaća, outsourcing „frontalnih“ procesa ili front office outsourcing – izdvaja funkcije iz područja odnosa s potrošačima poput tehničke potpore, marketinga ili prodaje; zatim outsourcing funkcionalnih procesa ili functional process outsourcing – podrazumijeva izdvajanje funkcija iz područja odnosa sa zaposlenicima (ljudski potencijal, putovanja osoblja, čišćenje prostorija, catering, osiguranje). Unutar ugovora između klijenta i davatelja usluge odnosno outsourcing dobavljača (service level agreement – SLA) specificirana je vrsta, količina i kvaliteta usluge koja se pruža (scope of services).
BPO često uključuje višegodišnje ugovore sa outsourcing dobavljačem, koji se mogu izvoditi u stotinama miliona dolara. Često, ljudi koji su obavljali određenu ne-ključnu aktivnost, proces ili funkciju za kompaniju klijenta prenose se zajedno s tim dijelom poslovanja u dobavljača i postaju njegovi zaposlenici. U tranzicijskim zemljama poput naše zapravo se najviše koristi upravo BPO te je zapravo sinonim za outsourcing za razliku od zemalja zapadne Europe i EU gdje se pod outsourcingom najčešće podrazumijeva inozemni outsourcing IT funkcije preduzeća.
Outsourcing pojedinačnih zadataka ili out-tasking je relativno nov brzorastući koncept u outsourcing praksi, podrazumijeva izdvajanje točno određenih dijelova poslova ili zadataka na temelju godišnjih, ili čak i kraćih ugovora. Uključuje kontinuirano direktno ili indirektno upravljanje i donošenje odluka od strane kompanije klijenta. Obično se implementira kao pretfaza outsourcingu i nagovještaj zaposlenima da se evaluiraju za mogući potpuni prijenos vanjskom dobavljaču.
Homesourcing/homeshoring – izdvajanje djelatnosti zaposlenicima ili organizaciji koja funkcionira prema načelu rada kod kuće. Nerijetko je slučaj da kompanije klijenti, u potrazi za točno određenim visokostručnim kadrom, imaju uposlene koji rade od kuće iz sasvim drugih regija pa i država, a na dnevnoj su bazi uključeni u rad kompanije.